Peta meditacija
SAM DUH MOLI U NAMA Rimljanima 8, 14-16
Duhovne nas vježbe žele uvježbati u život po Duhu Božjem, u život po Duhu Svetome. Pavao nam u Poslanici Rimljanima stavlja pred oči život po Duhu.
"Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste Duha robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo" (Rim 8, 14-16).
Ako živimo iz Duha Svetoga , oslobodit ćemo se straha jesmo li prema prosudbi ljudi dovoljno dobri. Slobodni smo od prisile da se moramo dokazivati i opravdavati. Mnogo je ljudi koji svoj osjećaj vlastite vrijednosti čine ovisnim o sudu drugih. Oni su robovi, čija se tržišna vrijednost mjeri prema mišljenju drugih.
Duh Božji, govori nam Pavao, oslobađa nas za sinove i kćeri božje. Kao sinovi mi smo slobodni u odnosu na komentare ljudi oko nas, slobodni nasuprot sili ovoga svijeta. Ako znam da sam ljubljeni Božji sin i njegova ljubljena kći, tada ne moram posvuda prosjačiti mrvu naklonosti. Ja više nisam rob drugih koji me svojim očekivanjima mogu određivati. Ja više nisam ni rob Zakona, niti onih mojih unutrašnjih zakona koji mi neprestano propisuju da budem sve bolji, da se uspnem sve više, da postupam sve savršenije.
Za mene postoje različite vježbe koje mi mogu pomoći živjeti iz Duha Božjega. Tu je recimo, promatranje vlastita disanja. Osjetite svoje disanje, kako nadolazi i povlači se. I zamislite si da je ovaj dah ne samo zrak, nego je to Božji dah, Božji Duh, Sveti Božji Duh.
U disanju vas prožima Duh Sveti. Ako osjetite, možda ćete doživjeti da ste sasvim u sebi, da zloduh svijeta, onaj koji vas uvijek želi zarobiti, nema tu nikakva pristupa. I naslutit ćete da je sve u vama prožeto i dodirnuto Božjim Duhom Svetim, Božjom ljubavlju. Bog nije daleki Bog, nego onaj koji u vama diše, koji sve u vama ispunja svojom nježnom ljubavlju, koji vam daruje novi okus, okus božanske ljubavi. To onda nije više ropsko življenje u kojemu moramo udovoljavati nekim zahtjevima iznutra ili izvana, nego je to život kćeri i sinova koji su slobodni, koji uistinu žive. Živjeti iz Duha Svatoga za Pavla je istinski život. To je taj novi život koji nam dariva Krist.
A ovaj se novi život izražava prije svega u molitvi. Jer Duh Sveti je onaj koji u nama moli, koji nam pritječe u pomoć u našoj slabosti. Jer mi "ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima"(r.26), govori Pavao.
U Duhu Svetome koji u nama diše, mi smijemo Bogu govoriti:"Abba!Oče!" (Rim 8,15). Abba, to je u aramejskome, Isusovu maternjem jeziku, nježno ime odmila za oca, kako se rabi u obitelji. Ovom riječju "Abba-dragi Oče" sam se Isus obraćao Bogu. Pavao ovdje preuzima Isusovu vlastitu molitvu.
U Duhu Svetome mi imamo udjela u Isusovoj molitvi, tu se i mi zajedno s Isusom molimo našemu Ocu. I smijemo ga, isto tako ljubežljivo i zaufano zazivati kao i sam Isus. U molitvi smijemo doživjeti istu onu blizinu s nebeskim Ocem, kakvu je živio Isus. Onima, koji sa svojim tjelesnim ocem nisu imali tako dobra iskustva, bit će možda teško zvati Boga Ocem. Ali i oni će naslutiti da mora postojati nešto kao otac koji mi daje podršku, učvršćuje, hrabri me za život, sokoli me.
Život iz Duha Svetoga, život sinova i kćeri Božjih, to je za prve redovnike-monahe neprestana molitva. Sam Duh je onaj koji u nama moli. Uopće se ne moramo naprezati da riječi uvijek svjesno formuliramo. Neprestano moliti znači pouzdati se u Duha koji u nama moli. Za svetoga Augustina neprestana je molitva u tome da dođemo u dodir s čežnjom u sebi. Mi u dnu svoga srca čeznemo za Bogom. Duh Sveti se zauzima za nas "neizrecivim uzdasima" (Rim 8,26) raspiruje u nama čežnju koja tu već postoji no od koje smo vrlo često odsječeni u vrevi svakodnevice. Moliti u Duhu Svetome tada znači, sa svim onim što je u nama čeznuti za Bogom ljubavi, koji jedini može ispuniti našu čežnju.
"Ne želiš li prekidati molitve, ne prekidaj čežnje!", govori sveti Augustin. "Jer čežnja je tvoja neprekinuta molitva." Kada smo u molitvi u dodiru s čežnjom svoga srca, osjećamo da smo ne samo ljudi ove zemlje, nego i ljudi neba, ljudi koji su već sada u Bogu.
Pokušajte za vrijeme ovih duhovnih vježbi u svemu što činite dolaziti u dodir s čežnjom svoga srca. Osjetite da vaše srce nadilazi ovaj svijet, da čezne za Bogom, za bezuvjetnom ljubavi, za onim konačnim biti kod kuće, za apsolutnom sigurnošću. Vi tada molite. Ne treba tu izgovarati nikakvih riječi. Uzdah vašega srca uzdah je Duha Svetoga. Sam Duh Sveti u vama moli. Morate mu samo dati prostora.
Duh će vas tada uvesti u posve zaufanu, prisnu ljubav prema Ocu. Zajedno s Isusom smijete Stvoritelju neba i zemlje reći:"Abba, dragi Oče!" S Isusom smijete sebe doživjeti kao sinove i kćeri Božje. Vi više niste robovi. Ne morate ispunjavati tek neke zakone, nego ste slobodni, oslobođeni za ljubljene sinove, za ljubljene kćeri Božje. To je pravi život.
Molitva
Oče nebeski, tvoj Sin Isus Krist naučio nas je zvati te prisnim imenom "Abba, dragi Oče!" Zahvaljujem ti što sam tvoje dijete a ne više rob kojega se mjeri po učinku. Daj mi živjeti u slobodi djece Božje, u pouzdanju da me ti, jer si moj Otac, jačaš i podržavaš kako bih se odvažio na život u slobodi, koji si mi ti darovao, život u punini, šarolik i veseo život, u koji si me ti postavio. Amen.
Nema komentara:
Objavi komentar