Duhovne vježbe u svakodnevici - 1. meditacija

Prva meditacija
KUĆA MOGA ŽIVOTA (Luka 15,8-10)

Želite se upustiti u duhovne vježbe. U duhovnim vježbama vježbamo živjeti u prisutnosti Božjoj i neprestanoj molitvi. Uvježbavamo put kojim Bog želi poći zajedno s nama.

U programu je tog duhovnog vježbanja da osluškujemo Božji glas u svome srcu, tihe poticaje kojima nas Duh Sveti poziva.
Cilj duhovnih vježbi jest upoznati svoj osobni poziv. Bog poziva svakoga od nas da svojim životom navijesti nešto od trojstvene ljubavi Božje koju samo on može dati.
U duhovnim se vježbama ne radi o tome da riješimo svoje probleme, da se bolje nosimo sa svakodnevnim sukobima. U duhovnim se vježbama naprotiv radi o Bogu. Bog je istinska stvarnost. A mi najčešće živimo mimo te stvarnosti. Zokupljeni sami sobom i svojim brigama iz vida gubimo Boga. Mislimo da je naša svakodnevica s njezinim poblemima naša istinska stvarnost. A temelj svake stvarnosti je Bog. Boga doživjeti, s njime računati. Boga gledati kao istinsku realnost pred kojom sve drugo mora ustuknuti, Bogu dati sve više prostora u svome srcu da me on u svemu određuje, živjeti u Bogu i iz Boga, to je cilj duhovnih vježbi. Želim vam blagoslovljene duhovne vježbe da u vašem srcu ponovno zaživi neprestana molitva, da na nov način doživite Božju ljubav prema vama i prepoznate poticaje Duha Svetoga koji vas želi sve više preobraziti u onu sliku koju Bog ima o vama.
Na ovome putu želim vas svaki put opremiti tekstovima Svetog pisma.
Ti vas tekstovi trebaju uvesti u molitvu i pred zadaću da sve ono što je u vama stavite pred Boga kako bi on to preobrazio, kako bi Božja stvarnost sve više obasjavala, sve više prosijavala stvarnost vašeg života. Uzmite si svaki dan jedan sat vremena i meditirajte tekst dopuštajući riječima da se spuste u srce, pa da vi s teksta prijeđete na osobnu molitvu. Zatim svaki dan zabilježite nekoliko misli ili iskustava koja tekst pokreće u vama. Vodite dnevnik duhovnih vježbi da zabilježite Božje djelovanje u sebi. Teko ćete se uvijek ponovno moći sjetiti kako vas je Bog dodirnuo i želi vas sve dublje uvesti u molitvu.

Kao prvi tekst želim vam dati prispodobu o izgubljenoj drahmi:"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im;'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila'. Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćenog grešnika." (Lk 15, 8-10)

Žena se našla u položaju sličnom našemu. Izgubila je jednu drahmu. I s tom je drahmom izgubila samu sebe. Broje deset je slika cjelovitosti. Ta je žena sa svojom cjelovitošću izgubila svoje pravo središte.
Od pustih bira i problema vrlo smo često gubili iz vida svoje srce. Činimo doduše mnogo, čak i mnogo pobožnoga. Ali izgubili smo sponu koja svu raznolikost u našemu životu drži na okupu. Mi molimo i idemo na svetu misu. Ali ne živimo u svome središtu, ne živimo u svome srcu. Izgubili smo kaže Grgur Nisenski, životnom nepažljivošću svoje istinsko, pravo ja. Zato nas Isus u duhovnim vježbama poziva da potražimo tu Božju sliku u sebi.
Najprije moramo upaliti svjetiljku. Moramo pogledati u ponore svoje duše, moramo svjetlo naše svijesti unijeti u tamu svoje duše, u sve ono nesvjesno i potisnuto. Moramo pomesti kuću. U njoj se nakupilo toliko prašine i prljavštine te prekrilo izvornu Božju sliku u nama. Ili smo zatrpali tu drahmu mnogim namještajem postavljenim u našem domu, mnogim poslovima koji nam postadoše toliko važni.
Obavljati duhovne vježbe znači načisto pomesti kuću da bi u nju mogao ući Bog i nastaniti se u svim prostorima našeg doma, da bi sam Bog našao drahmu koja leži skrivena negdje u nama.

Želim vas potaknuti da na temelju ove prispodobe jednom naslikate kuću svojega života. Ne radi se o tome da je naslikate lijepo. Naslikajte svoju kuću, sa svim njezinim katovima i sobama.

Što je sve tu u podrumu?
Iam li u njemu zatvorenih prostora u koja nemate nikakva pristupa? Ili prostorija kojih se plašite jer bi se u njima možda mogao naći eksploziv, ili jer u tim prostorima leži uokolo mnogo postisnutoga što nagriza temelje kuće?
Kakvo je prizemlje? U kojim prostorijama se najviše zadržavate? Gdje se osjećate najugodnije? Gdje je hladno u vašemu domu? Kamo pozivate goste? Jeste li zaista gospodar u svome domu ili su tu podstanari koji vam otežavaju život, osvajači kuće koji vas sve više istiskuju iz vašega doma?
Takvi podstanari i osvajači mogu biti strahovi koji su se uvukli u sve prostorije, ili brige, ljutnja, gorčina, ljubomora.

Kakv je kat vaše kuće? u kojim prostorijama tu najradije boravite? Stanuje li Bog u svim prostorijama vašega doma ili ste ga iz nekih soba izgurali, jer bi vam bilo neugodno kad bi vidio što je sve unutra?

Ako ste naslikali kuću, tada u pojedine sobe možete upisati kakvi osjećaji, misli, problemi i brige stanuju u njima. Zatim se pitajte gdje bi u vašemu domu mogla zapravo biti ta drahma, gdje biste je vi trebali tražiti, ili gdje biste morali Boga pustiti unutra da vam je on pokaže.
Njemački mistik Ivan Tauler misli da u krizama našega života sam Bog dolazi u našu kuću i traži drahmu. I čini to kao i ova žena koja pomiče namještaj, podiže stolice da nađe drahmu. Možda se drahma nalazi upravo ondje gdje ste se najbolje smjestili.

Kada ste dakle pred Bogom promeditirali svoju kuću u molitvi, pokušajte još jednom pola sata glasno razgovarati s Bogom. Stavite svoju kuću pred Boga i objasnite mu je. A zatim ga pitajte što bi on o tome rekao.

Pokušajte sebi zamisliti da je sada Bog uistinu tu. A zatim mu recite sve čega se sjetite. No pri tom se uvijek ponovno pitajte: što je prava istina moga života? Kako je zapravo sa mnom? Što bih to trebao napokon reći Bogu, a do sada sam uvijek držao u tajnosti? Kamo bih trebao dati Bogu da uđe kako bi svojim svjetlom obasjao sve prostorije?
Izdržite tih pola sata glasne molitve iako biste već nakon deset minuta najradije zašutjeli. Ako ne osjećate Boga, onda mu to recite. Ako se ljutite onda izrazite tu svoju ljutnju. Nije baš sasvim jednostavno započeti glasno moliti. Ali pritom ćete možda doživjeti da vas glasna molitva uvodi u istinu. A samo će vas istina osloboditi. Želim vam na početku vaših duhovnih vježbi jedan dobar razgovor s Bogom da sam Bog mogne početi osvjetljavati vašu kuću i nastanjivati je svojom ljubavlju i milosrđem.

Molitva
Milosrdni i dobri Bože, ispuni moju kuću svojim svjetlom i svojom ljubavlju. Pokaži mi gdje sam to zagubila drahmu, gdje sam to tvoju sliku u sebi pokopala duboko ispod svojih briga, poslova, ispod svojih strahova i žalosti, ispod mnogih misli o tisuću svakodnevnih stvari. Ukloni u meni sve što zastire tvoju sliku u meni. Nastani se u meni kako bih se i ja mogla nastaniti u svim prostorima svoje kuće i zajedno s tobom stanovati u svome domu te tako, u tebi i s tobom, pronaći sebe onakvu kakvu si me ti stvorio i oblikovao. Amen.