Duhovne vježbe u svakodnevici - 7. meditacija

Sedma meditacija

ŽIVJETI LJUBEĆI
Luka 10, 38-42

Tipičan tekst za duhovne vježbe za mene je divni prizor o Marti i Mariji (Lk 10, 38-42).

"Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče; Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne. Odgovori joj Gospodin: Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."

Svatko od nas zacijelo nosi u sebi i Matru i Mariju. Ali budući da obično Marta i u nama dolazi do izražaja, moramo u duhovnim vježbama svjesno dati prostora Mariji. Isus se mora i u nama zauzeti za Mariju, kako bismo si zaista priuštili jednostavno za to sjediti i u molitvi slušati što nam on želi reći.

Marta želi dobro Isusu. Ona bi htjela da se on u njihovoj kući osjeća ugodno. Ona je kaže nam Luka, "sva zauzeta posluživanjem" (Lk 10,40). Od same brige ne stigne ni pitati Isusa želi li on uopće jesti, ima li on uopće potreba koje bi kao gost, po njenom mišljenju, naprosto morao imati. Ona Isusu nameće ulogu gosta koji treba sjesti za stol i jesti.

Tako Marta za nas postaje pitanjem, koliko često mi brinemo za druge i mnogo za njih činimo a da uopće i ne pitamo žele li oni to zapravo, odgovara li im to uopće. Toliko smo zaokupljeni svojom brigom, svojim poslom, da postajemo slijepi od poslovnosti, da uopće više pitamo zašto sve to činimo. A onda smo uvrijeđeni ako nas netko kritizira.

Često doživimo, kako su upravo ljudi koji mnogo rade jako osjetljivi na svaku kritiku. Ta oni rade do iznemoglosti, do krajnjih granica iscrpljenosti. Kako se onda netko usuđuje dovesti takvoga u pitanje? Kako može žena mužu koji svaku večer dolazi kasno s posla još govoriti da bi se trebao više brinuti o djeci, jer ona trebaju oca. On misli da već sve čini za svoju obitelj. No to, da djeca žele njegovo vrijeme više od novca koji za njih zarađuje, on potiskuje. Ili kako muž može zahtijevati od svoje žene da pođe s njime u šetati, kada još toliko toga treba posvršavati u kućanstvu. Kako može od nje tražiti vrijeme za razgovor, kada ionako sve svoje vrijeme žrtvuje za obitelj. Mi se vrlo često ušuškamo iza našeg posla kako više ne bismo bili dovedeni u pitanje, kako bismo samima sebi kazali da sve radimo dobro, baš onako kako valja.

Martin rad zasigurno nije samo nesebičan. Ona se ne brine samo da Isusu bude dobro, nego se brine i za svoj vlastiti ugled dobre domaćice. Ona se želi iskazati u usporedbi s drugim domaćicama. Isus s njom treba biti zadovoljan.

Često se doduše čini da je naš rad služenje drugima. Ali mi zapravo služimo samima sebi, dobroj slici o sebi, svojoj želji da nas ljudi vole, da uživamo njihovu naklonost. Tako i neki izvorno dobro usmjereni rad može vrlo brzo postati izraz potrebe za vlastitim dokazivanjem ili zidom iz kojega se skrivamo. Da Martin rad nije sasvim nesebičan razaznajemo iz njezina ogorčena predbacivanja: "Gospodine, zar ne mariš da me moja sestra ostavila samu posluživati? Reci joj da mi pomogne!" (Lk 10,40). Njoj je od početka jasno tko je u pravu, a tko u krivu. Tko mnogo radi, ima uvijek pravo. Njezina sestra koja se usuđuje jednostavno sjesti do Isusovih nogu i slušati njegove riječi, trebala bi konačno učiniti štogod pametno. Ali Isus daje za pravo njezinoj sestri. Ona, "Marija je izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."

Marta i Marija su dvije strane u nama. Marija bez Marte, to bi bilo samo pobožno kruženje oko sama sebe, bio bi to duhovni narcizam. Marta bez Marije brzo bi postala akcionizam, dokazivanje sebe radom, djelotvornom ljubavlju prema biližnjemu koja međutim često i prolazi pokraj potreba drugih.
Zacijelo je i u nama Marta jače zastupljena. Ona ima za sebe bolje dokaze, bolje argumente. I u nama snažnije djeluje glas da činimo nešto što možemo pokazati, gdje ima rezultata. Odvažimo li se kao Marija poći jednostavno u tišinu i sjesti pred Gospodina da čujemo što nam on želi reći i u našoj nutrini se javlja Martin glas:"Uradi konačno nešto pametno. Ima toliko posla. Kako samo možeš jednostavno sjesti i tratiti svoje vrijeme u molitvi i meditaciji!" Isus se stoga mora i u nama zauzeti za Mariju. Marija daje Isusu doći do riječi. Ona vjeruje da joj Isus ima reći nešto novo i važno. Znam mnoge dobre kršćane koji ne samo da mnogo rade, nego u svojoj pobožnosti imaju stalno potrebu sebi i drugima nešto pokaziti.
Mole mnoge molitve - oni i na religioznom području odrađuju svoje - ali nikako da daju Isusu priliku da on sam dođe do riječi. Ta oni već znaju sve što Isus želi. Njima je samo do toga da obave što je moguće više molitava ili pobožnih djela, da bi se zatim mogli ponosno zavaliti u naslonjač.

U duhovnim vježbama mi sjedimo poput Marije Isusu do nogu i slušamo što on želi reći. Možda čujemo samo šutnju. Možda susrećemo samo svoj vlastiti nemir ili prazninu. Ali upravo tada kad se suočimo sa svojom prazninom, možemo odjednom nanovo čuti Božji glas u sebi.

Stoga vas želim pozvati da si sljedećih dana svjesno osigurate vrijeme tišine u kojemu ćete osluškivati u sebi, želi li vam Bog nešto reći. I makar ništa ne čuli, izdržite unatoč tome. Bog ne progovara odmah. On čeka da u našemu srcu postane tiho, kako bi se njegova riječ mogla uistinu čuti. Ostanite pred Bogom, pred Isusom Kristom i pitajte ga je li ovakav vaš život u redu, je li vaš posao u redu ili se od vas otrgnuo, ide li u prazninu? No i kada idete šetati ili kada obavljate domaće poslove, svratite pozornost na to, što bi Isus o tome rekao, što bi nova Isus želio da u vama izraste. Ako u tišini pred Bogom osjećate samo nemir, izdržite taj nemir. I on je važna energija. Mogao bi vam pokazati da treba krenuti drugamo, da ne možete jednostavno nastaviti kao dosad. Sam Bog vam šalje nemir, On sam vas pokreće da se zaista pokrenete prema njemu, da samo u njemu nađete mir.

Možda ćete onda smjeti doživjeti takve trenutke dubokoga smirenja i unutrašnjega mira, u kojemu ćete spoznati istinitost ove zgode da je samo jedno dostatno: biti pred Gospodinom, dopustiti mu da vas ljubi i u njemu se nastaniti. Možda ćete tada naslutiti što je mislila Terezija Avilska s onim svojim riječima: "Ništa neka te ne plaši, ništa nek te ne zastrašuje, sve prolazi. Bog se ne mijenja. Strpljivost postiže sve. Tko ima Boga, ništa mu ne manjka. Bog je jedini dostatan."

Molitva

Gospodine Isuse Kriste, ti navraćaš i u moju kuću kao što si navratio k Mariji i Marti. Želiš li mi govoriti u tišini duhovnih vježbi. No ja se vrlo često skrivam iza svojih brojnih aktivnosti. Često mi bude dosta ako sam nešto o tebi spoznao. Ali ne izdržim ostati duže vremena tu pred tobom, gledati te i slušati tvoju riječ. Molim te za pozornost i strpljivost da poput Marije pred tobom jednostavno provodim vrijeme i tebe gledam, a ne iskorištavam te za sebe, ne tražim odmah savjet od tebe. Progovori mi u tišini i pokaži mi da je samo jedno potrebno, pustiti da uđeš u moj život, sjesti do tvojih nogu i dopustiti ti da me obdariš. Jer samo ti možeš ispuniti moju najdublju čežnju. Amen.